on Sunday 18 November 2007 by Hallucinoman in DJ Front comments: 16 not rated -
Freaked Frequency はMicha と Vlada のデュエットで、二人ともセルビアのベルグラード出身です。まだ20歳の二人ですが、既にトランス界に爆発的チューンと新風を吹き込む 作品を完成しており、彼らのトラックは Utopia Records, Sin Tec Records, Odd & Mahogany Records のコンピレーションの中でリリースされています。
Ime: Freaked.
Prezime: Frequency.
Datum rođenja: 2003?
Da, zajedno smo u ovoj priči od 2003. godine. Pre toga je Mića bio sam u projektu Freaked Frequency, radio je, ali tada to nikome nije slao i niko van njegovog najbližeg okruženja nije mogao da čuje njegov rad. Vlada je bio u projektu Moon Stream zajedno sa svojim starijim bratom i još dva ortaka. U to vreme smo vrteli uglavnom na privatnim žurkama, jer nismo imali keša ni klubove da organizujemo veća dešavanja. Tada se u Srbiji retko ko bavio produkcijom, sem možda Akija (Intellect) i nešto ranije Stoleta i Jakova (Xperiment)... Ali to je sve davno bilo i prošlo.
Pričajte mi o svojoj muzici, pretočite zvuk u reči... kao da to pričate svom najboljem ortaku?
Znaš kako, pokušavamo da furamo nešto što mi volimo odranije, ali i da ispratimo ovaj sadašnji fazon. Da budemo u trendu, ali da ne budemo samo još jedan klasični jevrejski full-on projekat. Volimo evropski fazon i zvuk, tipa GMS iz njihovog najboljeg vremena, i pokušavamo to da pretočimo u ovoj današnjoj priči, naravno – svojim rečima.
Opišite mi jedan svoj radni dan?
Ustajanje kasno popodne. Zavisi kod koga je oprema. Ako je kod Miće – onda se ide u Borču, ako je kod Vlade – via Novi Beograd. Kucamo muziku, nekada ide, nekada ne ide, zavisi od trenutka. To sve dolazi u obzir, naravno, ako nemamo fax i druge obaveze. Inače smo obojica na višoj elektrotehničkoj, zajedno sa Dovlom (PION), Tocom (Alternative Control), celom ekipom...
Vlado, koju muziku slušaš kada si sam, kada želiš da se opustiš i prepustiš?
Pa uglavnom izbegavam trance. Mahom slušam elektroniku, Freestylerse i Pendulum i ceo taj londonski breakbeat i drum’n’ bass fazon, odnosno nekoliko njihovih projekata koji su mi baš upečatljivi. Volim i vokale, sporiju muziku s dodirom sentimentalnog, i to gotivim da slušam kada sam kod kuće, kada se opuštam ili igram pasijans ili surfujem po internetu, sam i svoj. Ali trance kod kuće – nikako!
Pominješ vokale... Vokali i Freaked Frequency?
Za mene, vokal je najbolji instrument. Do sada smo radili dve stvari sa vokalima: remix Depeche Mode sa Alternative Control i traku „I breathe the notes“ sa June Rashava, pevačicom poreklom iz Danske koja živi u Engleskoj i radi ambient i dub muziku. Ta stvar će biti na Gathering 2006 DVD-u i Vision Quest kompilaciji. Imamo i u Beogradu jednu našu drugaricu koja treba da magistrira violinu, a inače se bavi i solo pevanjem. Možda i sa njom budemo sarađivali u budućnosti. Inače, kod vokala me slabije rade reči, a više boja glasa i kako to sve zvuči. Sam tekst je manje bitan, a više vožnja koju dobar glas ume da podari...
Od svih egzotičnih i manje egzotičnih mesta na koja ste putovali i gde ste radili, koje mesto i koja žurka prvi padaju na pamet?
Definitivno Brazil. To je naš prvi prekookeanski buking, juna 2005. godine, pre koga smo samo dva puta gostovali u Švajcarskoj. Znači, imali smo obojica veliku tremu, putujemo u Brazil prvi put u životu, nismo imali ideju šta nas tamo čeka kada sletimo. Nadletali smo Sao Paolo, grad od 20 miliona ljudi, više od pola sata. Kada smo konačno kročili na tlo Južne Amerike, domaćini nas voze kroz jedan ogroman i dosta prljav grad. Nije nam bilo svejedno. Međutim, kroz taj geto smo samo prošli i završili u mondenskom delu grada, sa soliterima i bogatstvom i zgodnim Brazilkama. Inače, u Brazilu na trance dolaze uglavnom buržuji, tamošnja viša klasa ljudi, nešto poput house žurki kod nas. Dobro su svi obučeni, Gucci i Cavalli fazon, ali droga im je na prvom i poslednjem mestu u životu. Sve u svemu, trancy-fancy Brazil i neke mnogo dobre cice...
FF @ Club A - Sao Paulo 2006
Japan, zemlja izlazećeg sunca? Fascinantna zemlja, fascinantan narod... od kojih smo mi stigli vrlo malo da vidimo i doživimo. Bili smo tamo tri dana, ali smo danju uglavnom spavali. Prvu noć smo bili u nekom klubu gde je radio jedan naš prijatelj iz Makedonije... drugu noć smo vrteli... a treću noć nas je Skazi vodao po klubovima, ne bi li bar malo osetili taj orijentalni fazon tamošnjeg clubbinga. Prosečna žurka u Japanu broji oko 3.000 ljudi, a energija je konstantno na visokom nivou. Međutim, za ta tri dana nismo uspeli da uđemo ni u jednu prodavnicu, ni u jedan butik. Japan je jedna od destinacija koju tek planiramo da istražujemo u budućnosti.
Srbija do Tokija - Tokyo 2006 Idemo, konićiva! @ Tokyo 2006
Vlado, kada si poslednji osetio leptiriće u stomaku? Zbog koga?
Uh, ne znam koliko želim i smem da odgovorim na to pitanje, hehe. Šalim se, ja sam imao jednu dugu vezu od 4 godine sa jednom devojkom. Meni je tada bilo 17 i sa njom mi je bilo ekstra. Naravno, bilo je i posle nje devojaka u mom životu, ali ništa ozbiljnije i trajnije. Poslednjih godinu dana švrljam, ali realno – dosadno je. Treba mi žena. Trenutno nisam u vezi, ali zato Mića jeste, hehe...
Vas dvojica se ne eksponirate mnogo... Šta za vas znači reč „slava“? Da li vam se uz nju život promenio?
Pazi, jeste se promenio. Ne u smislu da nas sada zaskaču ljudi na ulici kada nas prepoznaju, daleko smo mi od televizije i MTV zvezda. Obojica smo povučeniji tipovi, koji drže određenu distancu pri komunikaciji sa ljudima. Mi bockamo, i ako neko odgovori na to bockanje, možda i nastavimo neku opušteniju priču. Ako odgovora nema, okrećemo se i odlazimo. Takvi smo obojica. Ljudi to mogu da protumače kao da smo digli nos ili zagrizli mesec, ali nije tako. Jednostavno, ne igramo na prvu loptu. U inostranstvu to sve dobija drugu dimenziju, jer te u Brazilu ili Japanu ljudi pipnu i bukvalno počnu da vrište. To nam je bilo čudno i strano, ali polako se navikavamo...
Vlado, veruješ li u Boga?
Jako teško pitanje. Ne verujem u kazanja Crkve. Verujem u nešto što mi je dalo život... jer čovek još nije uspeo da oživi mrtvu ćeliju. Verujem. Ne idem u crkvu. Nisam kršten. Nisam ateista.
Zenith Day Light Party 2005 - Sao Paulo / Brazil
Mićo, kako trenutno živiš od muzike u današnjem Beogradu? Pokrivaju li se troškovi? Obojica još uvek živimo sa roditeljima, tako da ne plaćamo gajbu, hranu, račune... Imamo dovoljno para da se oblačimo kako poželimo, da izvedemo devojku na večeru, da izađemo... U principu, ono što nas najviše „kolje“ je to što trenutno gradimo studio i ulažemo u opremu, koja je dosta skupa. Tu nam odlazi i najveći deo zarađenog novca. Inače, gradimo studio u Borči, gde će u istoj kući imati studio i Alternative Control. Deliće nas samo jedan zid.
Koliko koštate za jednu noć?
Tržišna cena bukinga nam je 1,200 evra.
Kakvu viziju evolucije u vašoj muzici imate, za dane pred nama? Kuda odavde?
Nadamo se da će trance da evoluira u nešto malo ozbiljnije od ove trenutne situacije. Realno, mi planiramo da se bavimo muzikom i da živimo od iste, a obojica smo već zapostavili školu. Studiramo mi, ali nešto nam ide kilavo. I stoga se nadamo da će priča sa trensom otići u neke ozbiljnije vode. Ako se to ne desi, možda se prebacimo i aktiviramo u nekom drugom srodnom pravcu elektronske muzike. Ali muzikom ćemo se baviti sigurno u nekom obliku, to jedino nije sporno.
Da li se u svetu pojavljuje neko nov, neko na koga bi trebalo da obratimo pažnju, neko ko obećava da će da uleti u naše zvučnike i živote?
Nas niko mlad i nov nije zgranuo već neko vreme. Mogu samo da pomenem Breakmachine i Shantija od „starijih“ artista, koji su evoluirali i napredovali u odnosu na konkurenciju. Svi pominju i nekog mladog momka iz Brazila, izvesnog Vaia, ali nismo ga slušali i ne možemo da cenimo. Sem pomenutih, na Zapadu ništa novo...
Kako će elektronika da izgleda i zvuči za 20 godina? Uz kakvu muziku će da đuskaju vaša i naša deca?
Najiskrenije, po nama je muzika budućnosti – breakbeat. Postoji jedna stvar, Prodigy Out of Space (bootleg mix by dj deekline), koja me neverovatno radi i koja je, po našem mišljenju, sama budućnost elektronske muzike. Vuče na elektro, ali je nekako mnogo napucanije, pravi izlet u muziku koja tek dolazi...
Freaked Frequency, u jednoj rečenici, KO STE VI?
Mi smo bend iz Srbije, klinci koji se trude da naprave pare i uživaju u životu.
samo tako momci...budite svoji..ja sam mladji od obojice al opusteno..dobri ste i redovno vas slusham ,kako u skoli ,tako i van nje a naravno i na gajbi a i zurke kad radimo.poznati ste svima.. samo tako nastavite i dajte sve od sebe,a u sledecoj godini ,jedna zurka na drugoj planeti .. shalim se ,naravno.. sluso sam vas u skc-u ,a i sad cu za novaka..do tada poz !!! bozha_ns
Sve je to ok, ali uz sve ide i gudra koja je sjebala vecinu, kako starijih, tako i mladjih. Ni sam nisam izizetak tako da nisam kompetentan da pricam na tu temu. Ali najgore je kada vidis klince od 15/16 godina kako se uvijaju, izvijaju, skakucu, djuskaju. Postajemo asocijalni i G je jedina stvar koja nas povezuje. Ovo nema veze sa ovim momcima, samo primedba na opstem nivou. Student sam svetske knjizevnosti, tako da znam da ni najveci umovi nisu bili izuzeti iz cele te price.... Razocaran sam u sebe i uceo svet, u proslost, sadasnjost i, kako mi se cini, buducnost. to je sve!!!